Prve korake flamenka Olga Grbić Tores naučila je od Hoze Pepita Toresa u Parizu, koji je uvodi u tajne španske igre.
Ubrzo odlazi u Španiju gde se upisuje kod osnivača španskih igara, čuvenog trija «Antonije Merce Luque», poznate kao Argentina, Pastore Intero i Vicente Eskudera.
Dana 17. novembra 1939. godine Olga u Beogradu otvara studio španskih igara. Asisteni i članovi škole španskih igara bili su Milica Parađanin i Jovan Milosavljević.
Ansambl i škola prestaju sa radom nakon njene smrti 1965. godine, a školu nastavljaju da vode Jovan Milosavljević, Stefanija Crnjanski (dugogodišnji član Narodnog pozorišta) i Olga Valenić u KUD «Abrašević», «Polet», «Nikola Tesla» i NU Veselin Masleša.
Od 1976. godine tradiciju škole španskih igara nastavlja Vojin Gordanić u NU Veselin Masleša formirajući ansambl «La Passionata», a zatim ansambl i školu flamenka «Bolero» koja od 1977. godine nastavlja sa radom u Centru za kulturu «Božidar Adzija», a od 2007. godine i u Institutu za kulturu «Servantes».
Ansambl «Bolero» je škola flamenka sa tradicijom dugom preko 30 godina gde je nastavu pohađalo više od 1000 polaznika.
U školi se tehnika i koreografije uvežbavaju po ugledu na program rada Akademije flamenka u Madridu “Centro de arte flamenco y danza espanola” Amor de Dios.